Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja

Jutarnji list, 25. studenoga 2012.

Jutarnji list, 25. studenoga 2012
Sergej Trajković

 

Anka Mrak-Taritaš: Jedini način da pokrenemo građevinski sektor je da promijenimo zakone i regulative. To možemo i moramo učiniti sada.

Rođena Bjelovarčanka je na mjesto ministrice došla gotovo slučajno, kada je njezin bivši šef zamijenio Radimira Čačića. Svi koji poznaju njezin rad odmah su se složili da je ona najbolji izbor


Da Radimira Čačića sud u Mađarskoj nije osudio na zatvorsku kaznu, Anka Mrak-Taritaš možda nikada ne bi postala ministrica graditeljstva, iako je to mjesto, potvrdili su nam mnogi upućeni stručnjaci i njezini kolege, odavno zaslužila. Naravno da ministar ne mora nužno biti stručnjak za svoj resor, ali nekako je ipak to prirodno. Ivan Vrdoljak, bivši ministar graditeljstva, sada ministar gospodarstva, u građevinu, urbanizam, a pogotovo u prostorne planove nije se baš razumio. Za to je uvijek imao svoju desnu ruku i međunarodno poznatu stručnjakinju Anku, diplomiranu inženjerku arhitekture koja je u svojoj, 28 godina dugoj, karijeri prošla valjda sve što se u tom sektoru može proći. Navest ćemo samo da je bila u Radnoj skupini za pripremu pregovora o izmjenama dvostranih međunarodnih ugovora koje je Hrvatska sklopila s Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Srbijom, da se specijalizirala u Finskoj i Njemačkoj, vezano uz odobrenja za građenje i zakonodavne okvire te kako je više od 20 godina bila na raznim funkcijama u Ministarstvu graditeljstva i Gradu Zagrebu.
 
Čestitam vam na tome što ste postali ministrica. Zapravo, nisam siguran. Trebam li čestitati?
Hvala (smijeh). Zašto ne?
 
Pa ne znam, vi ste vrhunska, međunarodno priznata stručnjakinja u sektoru urbanizma. Jeste li htjeli postati ministrica? Jedan vaš kolega rekao je da je bilo i vrijeme, s obzirom na vaše znanje.
Ha, ha. Da, znam. Znate što, ja se cijeli radni vijek bavim prostornim planiranjem. Nije mi problem niti izdavanje dozvola i sve ostalo, ali pozicija ministrice nešto je novo. To su nova zaduženja. To je nešto s čim se treba uhvatiti u koštac i boriti se. Raditi korektno i pošteno svoj posao.
 
Da, ali sada morate postati i političarka...
U potpunosti sam toga svjesna. Kada sam bila pročelnica u Zavodu za prostorno uređenje Grada Zagreba, to je bilo mjesto koje je išlo iz kvote HNS-a. Došla sam kao potpuno nepoznata osoba. Znate, kada dođete studirati arhitekturu i kada dođete na predmet prostornog planiranja, već na prvom satu vam kažu da je prostorno planiranje usko vezano uz politiku. Tako je u svim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj.
 
Kod nas je sve vezano uz politiku.
Da, ali to prostorno uređenje je posebno vezano, jer vi time određujete u kojem se smjeru politika odvija. Vi iz prostornih planova čitate koje političko opredjeljenje držite, u kojem se smjeru država razvija.
 
Sada ste drugi ministar u Vladi koji nije niti u jednoj stranci. Namjeravate li sada ući u neku?
O tom nisam razmišljala.
  
Je li vas itko dosad, a posebno u ovih deset dana otkad ste ministrica, nagovarao da uđete u neku stranku? Primjerice, vaš bivši šef i HNS-ovac Ivan Vrdoljak?
Ne. Od HNS-a nije bilo nikakvog uvjetovanja niti pritisaka. Niti ministar Vrdoljak me na to nije nagovarao. No, moje političko opredjeljenje je HNS. U tome nema dvojbe, i to ne tajim. Cijenilo se ono što jesam i što radim. Ali evo jedne zgodne priče koja najbolje opisuje kako ljudi razmišljaju. Kažem ja svojoj majci: “Čuj mama, ja ću biti zamjenica ministra”. A ona meni kaže: “Ti si se učlanila u HNS”. Ja kažem “mama, nisam”. A ona će: “Nemoj meni pričati.” Eto, tako to ljudi povezuju. Uglavnom, bila sam tri dana sva zbunjena i isprepadana. Znate kako se sve brzo odvijalo.
 
Hoćete li se u budućnosti učlaniti u HNS?
Čujte, to zaista ne znam. Ne mogu reći ni da ni ne. Čovjek nikad ne zna što mu budućnost donosi. Nisam namjeravala biti niti ministrica pa sam to postala.
 
I jeste li zasad zadovoljni?
Pa, zadovoljna sam. Iskreno, tri dana bila sam sva zbunjena. Sve se to brzo dogodilo. Ali evo, sada sam se konsolidirala.
 
Koliki su računi za grijanje u ovoj zgradi? (Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja nalazi se u staroj zgradi iz 19. stoljeća, u Ulici Republike Austrije 20).
Ne znam. Zaista ne znam, ali mogu saznati...
 
Nije potrebno. No, mislim da znate na što ciljam. Ministarstvo je krenulo u veliku kampanju energetske obnove zgrada, prvo državnih i javnih, a vi ste u staroj neizoliranoj zgradi. Zar ne biste vi trebali biti prvi u tome, kao uzor drugima?
Da, ali ova zgrada je pod zaštitom kao spomenik kulture.
 
Pa postoji danas tehnologija kojom se i spomenici kulture mogu obnoviti.
Da, ali to će ući kasnije u program s novim tehnologijama. Za to treba više posla. Prvo ćemo probati s onim zgradama koje su manje zahtjevne.

Kada će to biti obzirom da je program obnove zgrada radi štednje energije i zaštite okoliša za ovu godinu definitivno propao. U Njemačkoj njihova državna banka daje kredit uz kamatu od 1 %, a HBOR od 4 %. Drugi problem je što je rizik prepušten posrnulom građevinskom sektoru, odnosno građevinske tvrtke moraju garantirati uštedu energije. Pa tko bi na to pristao ? Profesor u nekoj školi može ostaviti prozor otvoren jer ga baš briga, ne plaća on grijanje.
Dobro ste detektirali probleme. Energetsku je obnovu podigao građevinski sektor u Češkoj, a izvan okvira EU u Australiji. Problem je to što smo utvrdili da prije te obnove moramo promijeniti i prilagoditi niz zakona. Prvo je važno da novac koji će se uložiti u obnovu ne uđe u javni dug, jer on ide preko javnog sektora, iz jedinica lokalne samouprave. Nama je to do sada bilo u javnom dugu. Sada je u saborskoj proceduri izmjena i dopuna Zakona prema kojem to neće ići u javni dug. Ima tu nekoliko problema. Do sada se, primjerice, za rekonstrukciju zgrade radi energetske obnove trebala imati dozvola, no ona uskoro neće više biti potrebna. Morao se promijeniti zakon o proračunu da to ne ide u javni dug, koji bi se tako imaginarno povećao, a time bi se stvorili dodatni problemi za državu. Dakle, da sve to profunkcionira, morali smo izmijeniti niz papira.

I je li to sada sređeno?
To je sada u saborskoj proceduri.

A kada će stupiti na snagu?
Trebalo bi uskoro, krajem godine. To znači da će se u sljedećoj građevinskoj sezoni vidjeti rezultati energetske učinkovitosti vezanu uz obnovu javnih zgrada.

Je li vi stvarno vjerujete da će to iduće godine zaživjeti?
Ja u potpunosti to vjerujem, jer je sada napokon uklonjen niz zakonskih prepreka. Problem je bio to što je vladala velika ambicija svih nas u ministarstvu i Vladi da se što prije počne s obnovom zgrada, ali onda smo naišli na razna zakonska ograničenja koje je trebalo srediti. Tako sada opterećenje više neće biti na građevinskim tvrtkama, nego na vlasniku zgrade, što ima smisla.

Prošli tjedan ste na skupu građevinaraca u Cavtatu rekli da ćete podignuti taj sektor iz pepela. Kako?
Mi smo mala zemlja koja uskoro ulazi na veliko tržište Europske Unije. Mi smo im zasigurno zanimljivi, ali smo i preregulirana zemlja, s previše zakona i propisa. To znači da regulativu moramo izjednačiti, odnosno pojednostaviti kako bi građevinski sektor imao jednake izglede i mogao konkurirati europskom. Ne smijemo biti nepovoljniji za naše ljude, nego što su oni iz EU. Mi smo raznim certifikatima, propisima, suglasnostima, toliko opteretili građevinu da smo ih doveli u situaciju da bi ulaskom u EU tražili dodatne stvari koje ne vrijede za građevinu u EU.

I što će to donijeti Hrvatskoj?
Sve je to bitno za investicije. Za privlačenje investicije mora postojati jasan put. Kod nas dosad nije bio jasan. Sada intenzivno radimo na tri zakona: zakonu o prostornom uređenju, zakonu o gradnji i zakon o inspekciji. Očistiti ćemo ih „do kostura“, tako da ostane samo ono bitno i jasno. Investitor mora točno znati koji mu je put i koliko će to trajati, a ne da on sve napravi, a onda mu mi kažemo da smo se malo šalili i pošaljemo ga da sa svime počne ispočetka.

Imate premalo inspektora s premalim plaćama. Kako će oni kontrolirati tko i kako gradi?
To je istina, ali sada je druga situacija. I dalje ne nudimo veliku, ali nudimo sigurnu plaću. Što se tiče novih zapošljavanja, tu imamo problem ograničenog proračuna. Zato ćemo ići po formuli dva van, jedan unutra. Problem je to što imamo dobar kadar, ali koji je pred mirovinom. Imamo i mlade ljude, ali ovaj srednji kadar, 35 do 50 ljudi, ima slabost jer su radili u periodu booma građevinarstva krajem 90-tih i sredinom 2000-tih, kada su im se nudile mnogo veće plaće. Rekli su nam „hvala lijepo, ali imamo i bolje ponude“.
Inspektor izađe van, istražuje gradilište, te onda utvrdi da netko ilegalno gradi. Onda prođe mjesec do dva da sazna tko je to gradio. Nakon toga treba čekati da mu uruči rješenje. Pa mu uruči rješenje, za što prođe još mjesec dana. Dakle od trenutka kad je inspektor bio na terenu,  do trenutka kad je donio rješenje prođe tri do četiri mjeseca. Za to vrijeme taj gospon je zgradu izgradio, lijepo je prodao, pokupio novce i odselio se.  Ono što ćemo mi napraviti jest to da rješenje dođe u ruke investitoru u roku od osam dana. I to tako da nećemo teretiti investitora nego tu nekretninu i onoga tko ju je upisao u zemljišne knjige.
Neka on onda dokazuje je li ju prodao ili nije. Ukratko, za tu i tu kuću u toj i toj čestici izdajem rješenje u roku od osam dana, onda počinje rušenje ili može dobiti dozvolu, ovisno na kojem je zemljištu.
Ako je može legalizirati, može nastaviti s gradnjom, ali će se graditelj novčano kazniti.

Ministar Linić u travnju uvodi porez na imovinu. Zar to neće dodatno urušiti građevinski sektor?
Nisam baš sigurna. Netko drži neprodan stan s nerealno visokom cijenom. U ovom slučaju će se neka tvrtka, primjerice, koja ima 20 do 30 praznih stanova, natjerati da nešto s njima napravi. Primjerice proda po tržišnoj vrijednosti ili ispod nje. Ali da ne drži umjetno visoku cijenu.

Kako će utjecati na tržište nekretnina?
Gledajte, ljudi kod nas nisu nekad mogli ulagati u dionice, osiguranja, u zlato... Zato su ulagali su u nekretnine. Zato imamo 200.000 dodatnih nekretnina, po čemu smo u europskom vrhu. No zato se i napravila formula, ako ostane taj prijedlog, da ćete za stan u kojem živite plaćati taj porez koji će biti jednak komunalnoj naknadi. Analiza je pokazala da će ovaj porez napraviti red: prisilit će ljude da srede svoja gruntovna stanja, imovinska stanja, da srede svoje dugogodišnje ostavinske rasprave. Dakle, teret postoji, ali rezultat će biti sređivanje ovog imovinsko-pravnog nereda. Ljudima će to biti u interesu, jer će plaćati onaj tko je vlasnik stana, odnosno čestice, a ne onaj tko u njemu samo živi. Do sada je vladao kontinuirani nered.

Hoće li vas taj porez financijski “urušiti”?
Ja ću se itekako naplaćati tog poreza. Imam stan u Zagrebu od 150 kvadrata iz 1983., ali u njemu živim. Moj suprug ima dva stana u Zagrebu, a sin mi ima stan za kojeg ću plaćat kredit od 100.000 eura do kada ću raditi. Imamo i dvije garaže. Mama mi ima kuću u Novom Vinodolskom iz 1966., te svekar i svekrva u Malinskoj iz 1971. Imam i Mercedes star 14 godina.

Koliko ste zaprimili zahtjeva za legalizaciju do sada ?
Prema podacima koji su do sada pristigli iz područnih ureda, 10.500. S brojkom od 100.000 zahtjeva do 30. lipnja 2013. godine, kada ističe rok za legalizaciju, bili bismo sretni. U prosjeku bi to značilo 10.000 zahtjeva mjesečno u idućih sedam mjeseci.

Izjavili ste da se niti jedan ilegalni graditelj neće moći sakriti. Zašto ste u to tako sigurni?
Jednostavno. Posjetite našu web stranicu krajem godine i vidjet ćete prve stranice orto-foto snimaka. Sve ono što je izvan prostornog plana u istom trenutku postaje upitnik. Dakle, pitanje je kako je ta građevina nastala. To je prvi korak. Dalje, do polovice iduće godine ćemo imat ćemo pokrivenu cijelu Hrvatsku. E sada, postojat će oni koji se nalaze u prostornom planu za gradnju, ali nemaju dozvolu za gradnju. To je malo duži put. Svaka je čestica linkana na podatak iz katastra i gruntovnice. Ako na nekoj čestici vidite nekretninu koja nije upisana u katastar, iste sekunde zvoni zvono na uzbunu. Stvar je u tom da „Big Brother“ funkcionira bilo gdje, pa tako i u našem poslu. Jedna naša kolegica nije vjerovala u to, pa smo joj pokazali da ima kuću, gruntovno je upisana i da za nju ima kredit od 60.000 eura.

Postoje li izgledi  da produžite rok za legaliziranje koji je sada 30. lipanj 2013.?
Ni u kojem slučaju. Do tada izvolite podnijeti zahtjev.

Dugo ste u ovom poslu. Kako ste reagirali na ilegalni boom gradnje od kraja 90-tih. Je li na vas netko radio pritisak, pokušao podmititi ili zaprijetio da mu sredite prenamjenu zemljišta, građevinsku...?
Ne. Ali imala sam takvo iskustvo prije 90- tih. Jedna osoba bacila je papire na stol i rekla da može kupiti i mene i moju kolegicu, jer nije mogao dobiti nešto što je u tom času želio. Odbila sam.

Tko je ta osoba? Netko poznat?
Danas je. Tada nije bio. Nije političar, ali ne mogu vam reći tko je.

U Makedoniji su za građevinsku dozvolu potrebna dva mjeseca, a kod nas godinu dana. Kako to komentirate?
Morate znati da sada, kada je situacija sređena, i kod nas možete dobiti građevinsku dozvolu za dva mjeseca. Međutim, postoji problem s prostornim planovima i drugi problem kada vam dođu investitori koji pokušavaju dobiti ono što ne mogu. Na primjer, prema prostornom planu može se graditi samo podrum, prizemlje i četiri kata, a investitor želi osam katova. Tada investitor mora vidjeti je li to prostorno planski moguće, proći proceduru. No, najčešći je problem pri izdavanju dozvola u imovinsko pravnim stvarima.

Što mislite o raznim makinacijama s prostornim planovima, odnosno namještenim prenamjenama zemljištima u Zagrebu, za što je više puta osumnjičen i gradonačelnik Milan Bandić?
To što se loše dogodilo u Zagrebu, takozvani je lokacijski urbanizam, što je naziv za neplansko odlučivanje od čestice do čestice. Netko odlučuje što se na jednoj može, a ne drugoj ne može. Tako se na jednom kraju ulice nešto može graditi, a nekoliko metara dalje ne može. Moraju postojati jasna pravila igre. Toga nije bilo, i zato je bilo toliko pogrešaka i ispravaka.

Kako se namjeravate slagati s “zelenima” ? Bivša ministrica Marina Matulović Dropulić je pokušala, ali brzo odustala.
Oni nam trebaju kao korektiv. Uspjeh je uvijek negdje na pola. Kada ne bi bilo Zelene akcije, Zelene Istre, Prava na grad i ostalih udruga, investitor bi uvijek pokušavao izvući još malo više. Zelene stranke moraju napadati. Ja ne mislim uzvraćati napadima.

Hoće li se Srđ apartmanizirati ili biti primarno golf igralište?
Srđ treba proći svoju priču. On se sada nalazi na procjeni Studije utjecaja na okoliš i na urbanistički plan, koja treba dati odgovor na pitanje koliko taj prostor trpi objekata. Mi ćemo na temelju toga izdati dozvolu. Nije više tema hoće li tamo biti golf ili ne, nego koliko objekata. Mi dajemo maksimalnu mogućnost od 4% pod objektima na cijelu površinu.

To mi se ne čini mnogo.
Pa naravno da nije.

Vi ste iz Bjelovara. Od kuda vam tolika ljubav prema jedrenju?
Ha, ha. Moj muž je jedrio i tako smo 1986. odlučili kupiti 7-metarsku jedrilicu. Tom malom jedrilicom smo s djecom i nećakinjom prošli cijeli Jadran. Nakon toga se sin počeo aktivno baviti jedrenjem pa nam je to sada svima postao sastavni dio života.

Kakvu sada jedrilicu imate?
Nemamo jedrilicu. Onu, staru smo prodali. Koristimo prijateljevu. Nemamo niti kuću na moru.

Nemate niti jedrilicu, a borite se s moćnim odvjetnikom Marijanom Hanžekovićem za mjesto predsjednika Hrvatskog jedriličarskog saveza ?!
Da. To vam je bilo tako da sam ja jednom, nezadovoljna nekim stvarima, otišla u savez i sve im otvoreno rekla. Kada su me čuli, članovi su me počeli podržavati. Tako sam se prije dvije godine uputila u žestoku bitku s Hanžekovićem, od kojega sam izgubila sa samo jednim glasom manje. Sada su izbori 15. Prosinca,  i opet se sukobljavam s Hanžekovićem.

Hanžekoviću će sada biti malo teže jer ste postali ministrica.
E sada ćemo vidjeti.(smijeh)

 

 
Ispiši stranicu